Sonja Kelava
Sonja je naša dugogodišnja volonterka, koja svaki svoj slobodni trenutak daruje našoj udruzi. Učenica je završnog razreda Prehrambeno – tehnološke škole te Glazbene škole Zlatka Grgoševića u kojoj uči svirati harmoniku i klavir. Jedan dan se s mamom vozila na biciklu kraj našeg imanja i vidjela kako pripremamo konja za terapiju. Nagovorila je mamu da istraži o kojoj udruzi se radi te da ju pusti da dođe volontirati k nama. Ne samo da je ona došla, nego su i njezina sestra Nikolina i mama Irena također postale naše volonterke. Kaže kako voli dolaziti u Don Kihot jer tada pusti mozak na pašu i ne misli o školi jer uvijek ima nešto za raditi, od terapija do čišćenja oko štale. Najdraže joj je vidjeti neko dijete ili odraslu osobu koji su kroz godine dolaženja na terapije jako napredovali.
Ema Šoša
Ema je učenica završnog razreda Srednje škole Ruđer Bošković, smjer tehničar za očnu optiku. Voli sve vrste aktivnosti na otvorenom te je kao mala trenirala ples, a nakon preseljenja u Tursku, gdje je živjela 5 godina, počela se baviti gimnastikom. Kaže da slobodno vrijeme najviše voli provoditi sa svojim prijateljima. Kako joj je od malena bila želja baviti se nekom aktivnošću u koju su uključeni konji, gnjavila je mamu sve dok joj ona nije predložila našu udrugu Don Kihot. Emi se napokon ostvarila želja i kako kaže ”presretna je što može raditi sa životinjama i pomagati dječici”, a mi smo zahvalni njenoj mami i presretni što imamo dragu, vrijednu i savjesnu volonterku na koju uvijek možemo računati.
MONIKA BUQAJ
Iako po struci ekonomistica, čujete li dječje pjesmice znat ćete da je to naša Monika. Ljubav prema prirodi, životinjama, posebno konjima te novim poznanstvima, dovela ju je upravo u Don Kihot. Vesela, glasna i uvijek spremna pomoći, shvatila je da je upravo kod nas pronašla samu sebe. Kao i svi, krenula je s edukacijom za vodiča konja, no ubrzo je shvatila da joj igra sa djecom bolje stoji stoga je preuzela ulogu animatora za rođendane u kojoj se snašla kao riba u vodi. Uživa biti s posjetiteljima, posvetiti se djeci te im dočarati naš mali raj. Slušajući članove udruge, naučila je puno o brizi, obvezama i raznim zanimljivostima o životinjama koje stanuju na našem imanju. Kaže: ”Jedini cilj i želja mi je vidjeti osmijeh na licu naših najmlađih posjetitelja i neskromno priznajem dobra sam u tome. I kada me pitaju gdje nalazim izvor sreće, uvijek kažem u prijateljstvima steknutim u Don Kihotu, u Maru ili Fenixu te ostaloj ekipi i posjetiteljima Don Kihota.”
MARIJA BREKALO
Marija uskoro kreće na fakultet Hrvatskih studija. Na naše imanje je došla igrom slučaja jer je radila s dječakom koji kod nas redovito jaši. Odmah ju je privukla priroda i naravno te plemenite životinje. Kako kaže, bila je oduševljena kada je saznala da uz uživanje sa životinjama, može pomoći i udruzi, a posebice djeci. U Don Kihot voli dolaziti jer je društvo uvijek u prijateljskom raspoloženju i svaki put nešto novo nauči. Uz volontiranje, u slobodno vrijeme voli čitati, pisati, crtati, igrati društvene igre i baviti se raznim sportovima.
RAFAELA BALOG
Rafaela je studentica završne godine socijalne pedagogije na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu. Voli provoditi vrijeme s djecom, uvijek pronađe razloga za smijeh, a energičnost i znatiželja njezini su najvažniji pokretači. Svira klavir, a s njom u torbi uvijek putuje dobra knjiga zbog čega se nerijetko dogodi da promaši tramvajsku ili autobusnu stanicu. Od najranijeg djetinjstva pokazivala je veliku ljubav i privrženost prema svim životinjama, no konji su uvijek zauzimali posebno mjesto u njenom životu. Hvatala je svaku priliku da bude u njihovoj blizini te doživjela brojne pustolovine, zgode i nezgode koje bi kako sama kaže sve do reda opet ponovila. Zbog želje za stjecanjem praktičnih iskustava i znanja, od samog početka studiranja bila je uključena u volontiranje u udrugama za terapijsko jahanje . Prije dolaska u Don Kihot u svibnju 2021. godine, volontirala je u udruzi Jedni za druge godinu dana te u udruzi Krila četiri godine. Kaže da joj je dolazak u Don Kihot jedna od najboljih odluka iz više razloga. ‘’Osim pozitivne i prijateljske atmosfere koja uvijek vlada na imanju, prilike za upoznavanje puno novih i zanimljivih ljudi, svaki dan proveden u udruzi prilika je za osobni razvoj i učenje. Iz zahvalnosti za nesebično dijeljenje znanja od strane volontera i terapeuta, zadovoljstvo mi je darovati svoje slobodno vrijeme i na taj način doprinijeti radu udruge.’’
LAURA I VILENA VOJNIĆ
Ponekad se pitamo kako bi izgledalo njihovo djetinjstvo da se nismo preselili u njihovo susjedstvo. Laura i Vilena su dvije vrijedne, savjesne i odgovorne učenice osnovne i srednje škole koje su, moglo bi se reći, odrasle na našem imanju. Nemojte da vas zavaraju njihove godine jer znaju više od većine volontera i uvijek će sve odraditi po propisu. Kada dođe do nekih promjena i novosti na imanju, uvijek znamo da je najbolje s njima provjeriti jer su one uvijek u toku. U radu s konjima su već odavno na TI, a nije im problem niti uzeti lopatu i tačke i očistiti bokseve ili ispust. Kada nam hitno treba pojačanje na imanju znamo da će njih dvije bez problema odmah doskočiti do nas. Neizmjerno nas veseli gledati njihovo odrastanje i napredak te što svoje slobodno vrijeme kvalitetno provode kod nas I što ga poklanjaju upravo nama.
MIA VUKMIROVIĆ
IRENA KELAVA
NIKOLINA KELAVA
VALENTINA ČORAK
KLARA PADRO
KATJA REMENAR
TEA TOPLAK
MABEL LOZANČIĆ
IVANA GRGEC
MAGDALENA VUGER