Marita je predsjednica Udruge Don Kihot od studenog 2014. godine. Uz svakodnevnu brigu o zajedničkom funkcioniranju Udruge, Marita je voditeljica rekreativnog dijela za građanstvo i koordinatorica volontera, a aktivno sudjeluje i u programima terapije pomoću konja.
Njena zaljubljenost u životinje od malih nogu dovela ju je do završetka studija biologije, smjer zoologija na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Proučavanje životinja i gutanje dokumentaraca u srednjoj školi, dok nije skužila konje u svom susjedstvu u Šibeniku. Sa svojih 15 godina Marita je već skupljala volonterske sate i učila kako raditi s konjima dok su drugi teenageri bili zaokupljeni izlascima i školom. Kao redovni član Udruge Pegasus Šibenik uvelike se isticala svojom velikom ambicijom, neumornim zalaganjem i ljubavlju prema konjima. Kao potvrdu svojih uspjeha ostvarenih u Pegasusu Marita 2008. godine postaje potpredsjednicom Udruge Pegasus te na toj poziciji ostaje dvije godine do kad se nije preselila u Zagreb radi studiranja. Za vrijeme svog volonterskog rada u Pegasusu Marita je sudjelovala u programu terapija pomoću konja te stekla poseban osjećaj i osjetljivost za djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom te je shvatila koliko takva terapija pomaže korisnicima u održavanju psihičkog i fizičkog zdravlja.
Kao glavni kondicioner konja Marita educira volontere o pravilnom odnosu sa životinjama, uvijek inzistira na korektnom i odgovornom postupanju. Kao voditeljica rekreativnog dijela programa omogućila je brojnim malim Šibenčanima njihovu prvu edukaciju za postupanje s konjima te je u tom radu postigla zavidne uspjehe.
Od samih početaka Udruge Don Kihot, Marita je aktivan član te je omogućila i pribavljanje prvih konja za Udrugu. Četverogodišnji trud i zalaganje, brojni sati rada na imanju, s konjima i korisnicima doveli su je među najuspješnije članove Udruge. U studenom 2014. godine glasovanjem svih članova Udruge Marita je postala predsjednica. Nakon dolaska Marite na vodeće mjesto, Udruga je krenula naglom uzlaznom putanjom. Zahvaljujući njoj u Udrugu su došla još dva konja: njene velike šibenske ljubavi, Shani i Maro s kojima je radila tijekom srednjoškolskih dana. Danas živi svoj san te zajedno s ostalim članovima Udruge omogućuje cjelokupno funkcioniranje Udruge te njeno koordinaciju i odvijanje redovnih terapija pomoću konja za djecu s teškoćama u razvoju.
