Naš član udruge Bojan Gazibara održao je predavanje u tvrki Vipnet kako bi njihove zaposlenike motivirao na volontiranje. Tvrtka Vipnet je već sudjelovala u volonterskoj akciji prije nešto više od godine dana u našoj Udruzi, a već dugi niz godina ulaže u volonterske aktivnosti svojih zaposlenika. Samo jedna od mjera je da za 8 volonterkih sati, zaposlenik dobije slobodan dan. Trenutno preko 20% svih zaposlenika tvrtke volontira u nekoj od udruga ili humanitarnih organizacija.

Ovo je priča i kako nitko od Vas nema izgovor zašto ne volontirati. Možete sve! Samo ako to želite. 

Volontiranje – to je ono kad radiš, pomažeš drugima i za to ne očekuješ novac

Danas sam ovdje ispred Vas jer bih Vam volio ispričati zašto volontiram, koliko mi to znači, koliko me je to promijenilo i kako možete pomoći drugima. Ok, ako i Vi imate sad u glavama onu početnu predrasudu ‘Zašto bih ja trebao nešto raditi besplatno”, dokazat ću Vam da krivo razmišljate.

Službeno po Zakonu RH „Volontiranjem se, u smislu ovoga Zakona, smatra dobrovoljno ulaganje  osobnog vremena, truda, znanja i vještina kojima se obavljaju usluge ili aktivnosti za dobrobit druge osobe ili za opću dobrobit, a obavljaju ih osobe na način predviđen ovim  zakonom, bez postojanja uvjeta isplate novčane nagrade ili potraživanja druge imovinske koristi za obavljeno volontiranje, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno“. Ja bih ovome dodao i najvažniju stavku – da radite ono što volite i što Vas zanima.

U Udruzi Don Kihot volontiram već nekih tri godine ukupno, ipak najviše sam se uključio u zadnjih devet mjeseci otkada sam postao potpredsjednik Udruge pa imam i obvezu/odgovornost. Don Kihot je inače Udruga koja se bavi terapijama pomoću konja za djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom, to nam je primarna djelatnost. Na tjednoj bazi postoje rezervirani termini u kojem naši članovi dolaze na jahanje i terapiju s našom licenciranom terapeutkinjom Mateom Drempetić. Znamo da ima jako puno ljudi i djece kojima nije potrebna terapija, a jako vole konje, pa smo se u zadnje vrijeme otvorili i prema široj zajednici kako bi kod nas mogao doći svatko tko to želi. Sudjelovati u jahanju, druženju, odmaranju, raznim radionicama i aktivnostima.

Ja kao volonter u Udruzi brinem o puno stvari, najviše se to odnosi na dio marketinga (web stranica, društvene mreže, fotografiranje, press objave, kontakt s donatorima i sponzorima) i organizacije u vidu evenata i posebnih aktivnosti koji populariziraju rad Udruge. Naravno rješavam svu moguću papirologiju Udruge, komuniciram s računovođom, prijavljujem projekte u suradnji s drugim članovima, koordiniram raspored rođendana i teambuildinga, sudjelujem u uređenju imanja i dekoracija – svega.

Zapravo od tiskanja letaka do posluživanja kave u našem kafiću Udruge. Na primjer, kada smo radili bojanku za Udrugu, zapravo cijeli dio posla sam obavio ja uz malu pomoć predsjednice Udruge i suradnika.

Evo ako ste malo bolje čitali, nigdje nisam spomenuo konje. Jer se direktno njima ne bavim. Ono što ja znam oko konja je dovesti ih s jednog mjesta na drugo i nahraniti ih ukoliko nitko ne može doći na smjenu – i to je to. I jahanje mi ne predstavlja preveliku želju (jahao sam jednom u životu). Vesele me sve druge stvari i pomoć koju radim jer jednako utječem na živote tih naših malih jahača iako nisam direktno povezan s njima. Još jedan dokaz da nitko od Vas nema izliku da ne može volontirati jer on to ne zna. Svaka Udruga ili organizacija za volontiranje ima jako puno segmenata, ako ste voljni pomoći uvijek ćete pronaći način kako se uključiti.

Kao volontera može Vas motivirati, kao prvo, taj volonterski posao koji volite raditi. To je i najvažnije, da ga radite zato jer ga istinski volite i želite. Ja Vam ne mogu riječima opisati koliko me svaki put razveseli kada dobijem pozitivan odgovor na neku svoju zamolbe. Kada vidim koliko tvrtki ili pojedinačnih ljudi želi pomoći Udruzi ili nam se priključiti na bilo koji način. I kada na kraju krajeva dođem na naše imanje, vidim koliko smo napredovali i koliko su naši korisnici i njihovi roditelji sretniji. To je ta nagrada i zadovoljstvo koje osjećam. Važno je u okruženju gdje volontirate imati dobre ljude, poticajne ljude, atmosferu u kojoj se ugodno osjećate. To je zapravo slučaj u većini Udruga jer ih baš takvi ljudi i pokreću. U suradnji s njima ćete napraviti još veće stvari koje niste ni očekivali. Ne moram Vam to ni pričati, vi sami dobro znate što može timski rad smisliti i ostvariti.

Kad volontirate nije Vam bitan novac. I začudit ćete se koliko Vam nije bitan. Promatrajući ljude oko sebe, ljude iz Udruge i moje kolege na poslovima na kojima sam radio (ovim poslovima za novac) – jako je velika razlika. Kada si na plaći, stalno važeš koliko posla napraviš, koliko trebaš napraviti i ako napraviš više, koliko bi ti to trebalo biti plaćeno. Nije ni bitno kolika je plaća, uvijek u nekom trenutku se počne stvarati ideja da previše radiš, a premalo si plaćen. Jer se sve gleda kroz sferu novca. Volontiranje je potpuno nova dimenzija. I jako je dobar osjećaj.

Ne brojim sate svog rada, ne slažem evidenciju i tablicu uspjeha, ne očekujem da će netko svaki dan proći pored mene i pohvaliti me, ne očekujem bonus na plaći, ne očekujem ništa – i zato dajem najviše od sebe. I nisam jedini. Kada imamo radne akcije ili više vremena, volonteri kod nas na imanju znaju provesti i po 10 sati bez prekida. Neki od njih dolaze ujutro u 7h kako bi bili na imanju do 14h kada moraju ići na posao. I tako rade svaki dan (i to za naknadu stučnog osposobljavanja od 2.400kn na svojim redovnim poslovima!). Ljudi se toliko trude, sudjeluju, angažiraju se i nije im svejedno kako se nešto napravi. Nema onog da ljudi to rade jer moraju i jer to treba biti obavljeno, nego rade jer to žele i jer ih krajnji rezultat jako veseli. Zato kada svaki put kažem da su najveća vrijednost naše Udruge upravo naši volonteri i članovi – nikad ne griješim. Bez njih, odnosno možda Vas, u budućnosti ništa nije bilo moguće.

Čovjek sam po prirodi traži više zadataka i ciljeva koji ga trebaju motivirati. Kolotečina je najgora stvar koja Vam se može dogoditi. Otići na posao, doći kući, napraviti sve iste stvari u isto vrijeme u danu i onda tako ispočetka. Zato sve dodatne stvari koje Vam se pojave u životu, čine pravu strast. Upravo zbog toga što ih radite isključivo jer želite i volite postat će Vam jako važan dio života. I to je dobro. Svoje ćete slobodno vrijeme, znanje i sposobnosti pokloniti drugima kojima to stvarno treba. To ćete moći shvatiti tek kada počnete volontirati i kada vidite svoje rezultate.

Istina da nema naknade niti išta očekujete zauzvrat, ali lijepo je kada Vaš rad cijene ljudi oko Vas. Mi imamo praksu, svim našim volonterima pronaći način kako ih možemo nagraditi, uvjetno nagraditi. Kako im možemo dati nešto zauzvrat što će ih još više motivirati. Ovisno o zalaganju i broju sati provedenih na imanju i volontiranju, naši volonteri imaju priliku naučiti sve o radu s konjima, brizi o njima i naravno naučiti osnove jahanja što ih najviše veseli. Pazimo da bar jednom u dva mjeseca imamo opuštena druženja, roštilj ili samo provedemo vrijeme svi zajedno u druženju kako bismo uživali u svemu što smo do sada napravili. I po novom, na kraju svake sezone (one proljetne i jesenske) dijelimo diplome našim volonterima, da ih zabavimo i da vide da ih pratimo i cijenimo.

Nema izgovora, u Don Kihot možete doći:

• brinuti se oko konja
• sudjelovati u terapijama
• kositi travu,
• saditi cvijeće,
• kopati kanal,
• čistiti konjima kopita i timariti ih,
• pomesti pod, napisati projekt,
• voditi evidencije volontera,
• napraviti plakat,
• organizirati događaj,
• organizirati volontersku akciju,
• aktivirati tvrtke i ljude za volontiranje,
• dogovoriti dovoz materijala za novo jahalište,
• očistiti dio šume za prolazak,
• obojiti rampu za pojahivanje djece u kolicima,
• promijeniti žarulju,
• napraviti jelo volonterima u volonterskim akcijama,
• prodavati bojanke na štandu,
• smisliti aktivnosti i igre za djecu,
• dogovoriti dolazak vrtićke i školske djece.

Možete sve. Samo ako to želite.